Nakon teške nesreće koja je zadesila Francusku, a ubrzo zatim i ostale vinogradarske zemlje u Europi, pa naravno i našu zemlju – vinogradi su, opustošeni filokserom, tužno i jadno izgledali. Posebno je to bilo tragično za naše Zagorje te su 60. i 70. godine prošlog stoljeća ostale u sjećanju svih onih koji su bili ljubitelji dobre kapljice – o našim ljubiteljima vina ne treba posebno ni govoriti. Velika je bila žalost – vinogradari su mislili da su zauvijek ostali bez vinograda te da više neće piti vino, pa su spremali u “lagve” posljednje litre vina, pečatili burad i ostavljali ih za uspomenu.
No srećom, sadnjom američke podloge loze, vinogradi su obnovljeni. Vinogradari su, u želji da prikažu nove sorte grozda i vina spravljena od njih, organizirali prvi vinski sajam Hrvatske i Slavonije u Krapini.
U ono je vrijeme Krapina, kako se to može vidjeti iz izviješća gradskog poglavarstava, bila i turistički grad u koji su svraćali oni koji su tražili lijek protiv reume, neuroza, želučanih tegoba te mnogih drugih bolesti koje su se po tadašnjem mišljenju mogle liječiti mrzlom vodom i ljekovitim travama. Nije stoga čudo što su se organizatori odlučili da vinski sajam održe baš u našem gradu.
Kako saznajemo iz pismenog izviješća prof. dr. A. Jurinca, viteza reda Franje Josipa i predsjednika Filokserskog povjerenistva županije, manifestacija je bila upriličena 3. veljače, 1904. godine. Velika skrb za jednu važnu privrednu granu natjerala je tadašnje djelatnike da nakon propasti domaćih vrsta loze obrate više pažnje vinogradarstvu. Domaće sorte vinove loze rasle su slobodno u našim goricama, te ih nije trebato zaštititi od štetočina, sve dok filoksera nije bila prenijeta iz Amerike. Isti je slučaj u naše vrijeme s pojavom zlatice na krumpiru – štetočinom prenesenom iz Amerike u vrijeme slanja humanitarne pomoći po završetku II. svjetskog rata.
Vinski sajam novčano je pomogla Gospodarska podružnica varaždinska. Istina, uspjela izložba grožđa i voća organizirana je 1903. godine u Varaždinu, ali je vinski sajam u Krapini održan prvi puta za područje cijele Hrvatske.
Ljubav i skrb za cijelu Hrvatsku i želja da jednako napreduju svi krajevi očitovala se na svakom koraku. Zapaženo je da su djevojke koje su brinule o prijemu gostiju bile obučene u narodne nošnje svih krajeva naše lijepe domovine. Krapina je bila puna posjetitelja iz svih krajeva, a sajam je bio priređen u zgradi Gradskog poglavarstva u Krapini u Magistratskoj ulici. Iz već spomenutog izviješća čitamo: “Na blagim licima patrijarhalnog gostoljubivog građanstva trga Krapine i okolišnog žiteljstva vidjela se neka ugodna uzrujanost. . .”
“… Pak i ogromna hrvatska trobojnica na vijećnici trga Krapine, koja se je svojim krajevima priklanjala skoro do toliko miloga tla zagorske metropole, te svojim skutima nježno ovijala zelenilom krasno iskićenu vjjećnicu, navješćivala je nešro osobito, nešto neobično, navješćivala je prvi vinski sajam Hrvatske i Slavonije. Revna gospodarska podružnica krapinska, sa svojim još revnijim predsjednikom presvijetlim gospodinom Ljudevitorn grofom Kulmerom i tajnikom. velečasnim gospodinom Tončekom Herceljem, ne priređuju tek prozaični vinski sajam, nego da priređuju svečanost uskrsnuća vinogradarstva krapinskog!!!”
Ovim divnim riječima napisanim u rodoljubnom zanosu prof. Jurinac rekao je sve.
Na izložbenom prostoru bile su prezentirane 292 boce raznih vina. Boce su bile posebno izrađene za ovu priliku, a uzorci su bili reprezentanti 8 915,5 ha pravog naravnog vina. Na čelu odbora za priređivanje vinskog sajma u Krapini bio je velečasni gospodin Stjepan Vukovinski – župnik u Krapini i tajnik Franjo Hikec, bilježnik i upravitelj općine Sveti Križ Začretje. Posebno se založio i pomogao kod organizacije priredbe i načelnik trga Krapine – Vilibaldo Sluga.
Posjetioci su plaćali ulazninu od 1 krune. Točno u 11 sati sajam je bio otvoren. Vino se obilno kušalo, ali iz malih čašica, a onda, nakon što je službeni dio bio završen, pilo se i jelo po staroj krapinskoj navadi – veoma obilno. Toga se dana prodalo 300 hi vina, berba 1903. godine, po cijeni od 26 filira po lilri. Bilo bi zanimljivo pretvoriti filire u naše današnje kune jer bi, na naše zaprepaštenje, litra vina imala manju cijenu od današnje litre vode. Na ovom sajmu najskuplje je bilo vino graševina vlastelinstva Dugo Selo – vlasništvo grofa Teodora Draškovića – 80 filira po litri je traminac vinogradara, umirovljenog satnika, gospodina Fabijanca iz Stubice G. – litra po 120 filira.
Osobita zanimljivost bila je ogromna, metar visoka boca Vanicevog vina “iz obećane zemlje Kanan” kod Krapine, te “pljoske” s natpisom “Uspomena iz Krapine”, sa cvijetom na prednjoj i grbom na drugoj strani. Posjetitelja je na izložbi vina bilo veoma mnogo te ih sve nisu mogli prihvatiti hotel “Kruna” (današnja zgrada Privredne banke) i hotel na placu. Zato su svi purgeri, kako je to i bilo uobičajeno u sličnim prilikama, otvorili svoje domove da bi ugostili sve one koji su toga dana došli u drevni Krapinu.
Organizatori su na prijedlog posjetitelja, potaknuti velikim uspjehom priredbe, odlučili da se ovakve priredbe održavaju i nadalje. No nažalost, ubrzo zatim političke prilike nisu pogodovale. Godine 1914. počeo je I. svjetski rat te su tako nastojanja i želje ostale da ih izvrše buduća pokoljenja. To niti do danas, nažalost, nije ostvareno. U vrijeme opisane propasti vinograda ljudi su nastojali pronaći neku zamjenu za grožđe i proizvesti vino od drugog roda. U Krapini, kao i u ostalim krajevima, razvila se proizvodnja vina od: šipka, kupina, ogrozda, ribizla i razne druge kombinacije. Iz toga ne baš tako dalekog vremena ostale su recepture za izradu vina te likera i raznih napitaka pripremljenih u domaćoj kuhinji.
Između dva rata, u vremenu kada su vinogradi već bili obnovljeni, ali su zbog krize i raznih drugih nedaća vinogradi i proizvodnja vina bili zapostavljeni, priređivale su domačice – krapinske purgerice – svoje napitke.
