Hrvatski srednjovjekovni banski i saborski grad Krapina
Od Krapinske srednjovjekovne utvrde – grad na brežuljku iznad Krapine, sačuvana je samo jedna zgrada koju je 1919. godine njen vlasnik Franjo barun Ottenfels sa ostacima gradine darovao Krapinskoj općini.
Stari grad je mjesto osebujne tišine i mira. Svi koji žele zaustaviti prolaženje vremena i iskusiti njegovu trajnost, doći će ovdje: zaljubljenici uvjereni u neprolaznost ljubavi, osamljenici predani treperavoj svjetlosti jesenjeg jutra i šumu mrtvog lišća … mladi, željni ostaviti trag u vremenu i prostoru kao što je povijest ostavila svoje tragove sačuvavši ovo mjesto.
Najstariji vlasnici grada bijahu ugarski i hrvatski kraljevi. Godine 1347. vlasnikom Krapine bio je kralj Ljudevit I. Značajni gospodari grada Krapine bili su kneževi Celjski. Godine 1397. kralj Sigismund darovao je Celjskom knezu Hermanu neke hrvatske gradove, među kojima i Krapinu. Sa svim njezinim pravima, zemljama i selima, kneževi Celjski tako postadoše i dneževi Zagorski. Uz Hermana Celjskog vezana je i nesretna ljubavna priča koja govori o njegovoj okrutnosti spram sina Fridricha i njegove odabranice Veronike Desiničke. Iza grofova Celjskih vlasnik grada Krapine postaje hrvatski ban Vitovac „Barun od Krapine“ i „Grof zagorski“, zatim Matija Korvin i njegov nezakoniti sin Ivan Korvin, koji je umro mlad, a pokopan je u Pavlinskoj crkvi u Lepoglavi. Njegova je udovica Beatrica Frankopanka po drugi put udana za Đuru od Branderburga, koji je nakon njene smrti, zbog rasipničkog života prodao grad banu Petru Kegleviću, ovaj opet Mihajlu Jambrekoviću; njegov zet Luka Sekelj prodao je Krapinu braći Kelevićima. Konačno je kralj Rudolf II darovao Krapinu banu Ivanu Draškoviću. U vrijeme banovanja Ivana Draškovića u Krapini je zasjedalo pet hrvatskih Sabora: 1598., 1599., 1600., 1605. i 1607. U ovom gradu je umro Tomo Bakač Erdödy pobjednik nad Turcima u bici pod Siskom (1593. godine). Posljednji gospodari grada Krapine bile su obitelji Lichtenberg i Ottenfels.
Tijekom 1994. godine započela su arheološka istraživanja na položaju srednjovjekovnog castruma Krapine. Istraživanje provodi Institut za arheologiju iz Zagreba. Program arheoloških istraživanja obuhvaća višegodišnja sustavna istraživanja arheološke podloge burga kao temeljnog preduvjeta buduće revitalizacije spomeničkog kompleksa Starog grada. Početna istraživanja otkrila su na površini preko 2000 m segmente obrambenog graditeljstva i brojne pokretne nalaze koji su materijalno posvjedočili kontinuitet života od prapovijesti do danas.
Arheološke zone obuhvaćene dosadašnjim iskopavanjima dale su znakovite pokretne nalaze, koji jasno dokazuju organizirani život tijekom brončanog doba, odnosno trajanje tzv. kulture polja sa žarama. Brončano dobna populacija naseljavala je pred 3000 godina kameniti brijeg na kojem će se u srednjem vijeku zametnuti jezgra grada i trgovište Krapina. Mnoštvo keramičkih ulomaka, uz kameni kalup za lijevanje brončane sjekire i tragovi nastambe, dokazuju trajne oblike života na užem arealu Krapine u prapovijesti.
Dosadašnjim arheološkim iskopavanjem obuhvaćeni su veći dijelovi zapadnog i istočnog bedema srednjovjekovne utvrde koja se u pisanim vrelima navodi od 1193. godine. Unutar obrambenog pojasa masivnog bedema dopunjenog kulama, dosadašnjim iskopavanjem dokazano je postojanje velikih dvoranskih objekata, djelomično uklesanih u kamnitu podlogu, a potom vješto svođenih. Otkriven je tlocrt sakralnog objekta, zacijelo, dvorske kapele, koja se navodi u pisanom dokumentu iz 1225. Brojni ulomci crkvene gotičke plastike, otkriveni unutar kapele, potom fragmenti zidne žbuke i ostaci kamenog portala upućuju na XV/XVI st. kao moguće vrijeme postanka otkrivenog zdanja. Na najvišem dijelu brijega dokazana je tlocrtna shema, jamačno najstarijeg dijela utvrđenog grada Krapine. Riječ je, vjerojatno, o romaničkom dijelu utvrde iz XIII/XIV st., u podnožju koje je tijekom kasnog srednjg vijeka, na nižoj terasi postupno oblikovan rezidencijalni sklop arhitekture s kapelom kao duhovnim središtem. Tijekom arheoloških iskopavanja Starog grada Krapine otkrivena je velika količina keramičkih izrađevina. Pored učestalih nalaza uvezene robe iz germanskih krajeva iz XIII st., među kojima su prisutni lonci, vrčevi, pehari i zdjele, nađeni su i raznoliki pećnjaci, opeke, ulomci gotičke žbuke i fresko slikarije. Vrijedna je skupina nalaza gotičkog portala, kamenih rebara od svoda kapele, pa potom ulomaka staklenih posuda. Među kovinskim izrađevinama česti su nalazi željeznih čavala, šiljaka, strelica i samostrela (vereton), kao i masivna lijevana cijev arkebuze (praoblik puške).
Pokretni arheološki nalazi stalno su izloženi u prostorijama Starog grada u sklopu tematske izložbe „Hrvatski srednjovjekovni banski i saborski grad Krapina“.
Rimsko doba
Priča o Čehu, Lehu i Mehu samo je legenda. Međutim, izvjesno je da su Rimljani boravili u ovom kraju. Dokaz toga su žrtvenici boga Jupitra nađeni 1895. godine u Mihaljekovom jarku s južne strane Krapine. Njih su dali podići Titus Accius Severus i Marcus Ulpius Placidinus, viši vojni časnici iz doba cara Komoda (180-192. god). Na tom mjestu bila je vjerojatno oručnička postaja i raskrižje cesta – od Bednje preko Radoboja i Lepoglave s cestom na Krapinčici.
Trgovište Krapina
U sačuvanim pisanim spomenicima hrvatske povijeti Krapina se prvi puta spominje 1193. godine. Nasuprot dominacije gospodara koji su vladali krapinskim burgom, s obadvije strane rijeke Krapinčice razvio se donji grad kojim je dominirao građenski stalež, a kojeg je osobitim pravima i povlasticama obdario kralj Ljudevit I, kad je boravio u Zagrebu 1347. godine. Kraljeva povelja jamčila je Krapincima znatnu autonomiju što je ubrzalo razvoj građanstva i njegova bavljenja obrtima, trgovinom i poljoprivredom. Trgovište je samo sebi biralo suca osim u slučajevima tatbine, nasilja i ubojstva. Da bi zaštitili svoja građanska i strukovna prava, obrnici su se druživali u cehove. Tako su gotovo do početka XX. stoljeća postojali cehovi: draguljara, tesara, klesara, lončara, kožara, zidara, tkalaca, češljara, graditelja, bravara, sedlara, mlinara i pekara. Godišnji sajmovi održavaju se u Krapini od 1416. godine, a na njih je dolazilo i do 10.000 ljudi iz Zagorja, Podravine, Mađarske, Štajerske i Kranjske. Frankopani i Celjski grofovi razmjenjivali su u Krapini robu, a dolazili su i dubrovački trgovci. Vel 1580. godine u Krapini se sačinjava popis izučenih zanatlija po strukama, iz čega nastaju značajni cehovski staleži. Prva manufakruta u Zagorju su „Krapinske kamenine“ koja je počela s radom 1800. godine, a proizvodila je umjetničku keramiku. Željeznica stiže do Krapine 1886. godine, a s njom i ugljenokop „Mirna“. Već 1884. godine osniva se „Prva zagorska štedionica D.D.“, a 1898. godine počinje s radom tvornica štapova.
Zdravstveni turizam je počeo osnivanjem „Kneippovog lječilišta“ 1903. godine od kada se liječilo oko 600 osoba godišnje popularnom prirodnom terapijom. Uoči I. svjetskog rata Krapina ima tri banke, tri hotela, pedesetak registriranih ugostitelja, tvornicu kože, tvornicu masivnog namještaja, izradu kaljevih peći, tiskaru, ciglanu, pilanu, motorni mlin, klaonicu, a dobiva i vodovod prva u Hrvatskom zagorju. Može se reći da se Krapina još krajem 18. stoljeća gotovo ravnopravno nosila s Varaždinom i Zagrebom.
