Krapinščica
Krenete li od željezničkog ili autobusnog kolodvora prema centru Krapine, morat ćete odlučiti kojim putem želite poći: Šetalištem hrvatskog narodnog preporoda ili Starčevićevom ulicom do Trga Stjepana Radića, pa Gajevom ulicom do Trga Ljudevita Gaja.
Izaberete li Šetalište popularni „Park“ kako ga mladi najradije zovu, zapuhat će Vas bujno zelenilo svojim mirisima, a šum rječice Krapinščice pomiješat će se sa šumom vjetra među granama. Sva mladost gimnazijskog školskog doba vezana je za nj.
Šetalište
Ujutro i poslije podne sliju se rijeke mladih ljudi Šetalištem: u trku, u šetnji, u zagrljajima, u razgovoru, u šutnji. Tri značajna objekta nalaze se u njemu: na samom početku s desne strane je Osnovna škola Ljudevita Gaja, u sredini zgrada Srednje škole i Festivalska dvorana. Nasuprot zgradi Srednje škole, Šetalište se grana u Park Matice hrvatske u kojem je u čast 800-te godišnjice postojanja grada Krapine podignut Glazbeni paviljon, mjesto na kojemu se za vrijeme Tjedna kajkavske kulture i tijekom cijele godine zbivaju glazbene svečanosti. Ne samo mlade, Šetalište oduševljava pjesnike, sanjare, zaljubljenike, a naročito djecu kojoj ovdje ničim nije ograničeno kretanje. Kompozitor Arsen Dedić i pjesnik Drago Britvić ispjevali su jednu od najljepših pjesama Krapinskog festivala „Dugo me ni bilo“ upravo u ovom Šetalištu.
Još mesec v kostajnu se
smeje i nebo v
Krapinčici spi.
Tak isto kak negdar još
vse je, jedino si
drugčiji ti.
Forma Prima
Unutar kompleksa Hušnjakovo, na brdu Josipovac nalazi se park skulptura Forma Prima, četrdesetak skulptura u hrastovu drvu poznatih domaćih i inozemnih akademskih kipara.
Skulpture se sjedinjuju sa prirodnim okolišem u koejm se nalaze i zajedno sa njim simboliziraju plodnost, bujanje, rast i sve veću potrebu čovjeka za očuvanjem prirode kao svoga odredišta.
Jezero Dolac
Maleno je. U njega se slijevaju potoci s okolnih brda. Pružalo je odmor šetačima koji su dolazili iz Kneippovog lječilišta. Ono i danas pruža odmor svima koji su željni odmora. Krenemo li uz brdo šumom iznad jezera, još uvijek zadivljeni njegovom tirkiznom bojom, hodajući tri četvrtine sata, doći ćemo do brda na kojem se nalazi porušena kapelica Sv. Tri kralja. Začarani vizurom krajolika, ovdje blizu oblaka i plavetnila neba, videći Krapinu i okolicu u nizini, moći ćemo uskliknuti: „Oj, Zagorje, milo i moje, iz duše pozdravljam te sad …“
Strahinjščica
Ako ste skloni planinarenju, uputit ćete se na 847 m visoku Strahinjščicu. Iako je prekrita tamnim zelenilom šuma, ona s mnogih mjesta otvara prekrasne vidike na čitavo Zagorje, na bliže joj planine Ivančicu i Veternicu na istoku, i Brezovicu na zapadu. Umorite li se, možete se odmoriti u Planinarskom domu koji pruža skrovit kutak planinarima: postelju za noć, topao čaj ili mlijeko, jaja sa šunkom za doručak, i mnogo radosti planinarskih druženja. Odlučite li se na dulja pješačenja, možete svratiti do Gornjeg Jesenja ili čak do Očure i Veternice. Ovdje će Vas i za najvručeg ljeta hladiti planinski povjetarac.
Groblje
Ovo je mjesto konačno. Među borovima skakuću vjeverice, vjetar šumi u čempresima, a mi u tihom sjećanju obnavljamo živote onih koji su svoje kratko vrijeme, proživjeli u Krapini.
Na početku groblja su crnomramorni židovski spoemnici, nekad odijeljeni od kršćanskih. Danas su obrasli bršljanom. Tu su imena: Mavro Farkaš i supruga mu Roza (bio je tvorničar sapuna, svijeća i crnila za obuću). Jakob Spitzer (predstavnik moćne trgovačke obitelji europskih izvoznika poljoprivrednih proizvoda).
S druge strane na katoličkom groblju počivaju dr. Edo Krušlin i supruga mu Nada – Pipica – operna pjevačica, dr. Franjo Krleža sveučilišni profesor, gvardijan Dominik Antolković, župnik Janko Bedenko, župnik Stjepan Vukovinski, župnik Josip Orlić, Marija i Nestor pl. Kiepach Haselburški, Josip Majcen kraljevski javni bilježnik i odvjetnik, te sin mu dr. Josip Majcen – odvjetnik, dr. Stjepan Ortner autor djela „Povijest gradine i trgovišta Krapine, dr. Mirko Crkvenac – liječnik, Vilma Durr – učiteljica, Vilibaldo Sluga – mnogogodišnji načelnik Krapine i mnogi drugi … Nedaleko prošlo stoljeće otvara vrata starih građanskih kuća i njihovih vrlih gospodara.
Neki bijahu tako imućni, te im njihovi sagradiše na groblju kapelice: obitelj Lovrec, obitelj Beštelak, a u trećoj kapelici s ugrađenim grbom počiva Terezija pl. Halper Sigetska. Uz njih, na groblju počivaju i naši dragi, u nama, mnogo bližoj prošlosti. Oplakujemo ih suzama, grobove kitimo cvijećem i svijećama, čuvamo ih od zaborava: Jer, napokon, i nas ovdje čeka mjesto tihog snivanja: „Spavaj, srce moje. Vjetar i zlato i kosti. I pepeo. Spavaj“.
Teško je reći što je Krapina – grad, gradić, mjesto prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti? U njoj je život prisutan u neprestanom kontinuitetu. Čak i legende imaju snagu života. Toliko je mjesta u njoj koja nas traže i zaustavljaju u mahnitom trku prolaženja.
Toliko je romantičnih mjesta za zaljubljenike, mjesta za odmor s prijateljem, perivoja za šetanje, skrovitih mjesta za razmišljanje. Toliko vidika s brda kojima je okružena, radosti u hodu, radosti u društvu sa starim pajdašima, gorica i „kleti“, šuma i gajeva. A sve toplo i prisno kao draga, domaća riječ nam, kaj.
Mnogo je ljudi znanih i neznanih koji su bili prisni s Krapinom, ostali prisni, kojima je Krapina darivala sebe, koji su joj, noseći je u srcu, ostavljali sebe.
Pjesnici, glazbenici, slikari, znanstvenici, nepoznati građani.
Zaljubljenici u Krapinu.