Krapina je danas kulturno, političko i upravno središte Krapinsko-zagorske županije, koja zahvaća prostor od 1264 km2 na kojem živi 150.000 stanovnika, što čini veći dio Hrvatskog zagorja. Povezanost s Europom bi se uvelike unaprijedila normalizacijom prometnih prilika i izgradnjom autoceste E – 59, kao dijela europskog sustava cesta (Pyhranski pravac). Danas područje grada Krapine ima cca 13.000 stanovnika. Glavne industrijske grane su tekstil i konfekcija, proizvodnja stambenih kontejnera i kalijevih peći, stiropora, elektroinstalacijskih materijala iz plastičnih masa te građevinarstvo specijalizirano za restauracije klasičnih objekata uz veliki udjel zanatskih radova. U Krapini se izgrađuje nov poslovni i trgovački prostor; na tržištu postoji ponuda ne samo zanatskih već i intelektualnih usluga, marketinških i projektnih biroa, pravnih i financijskih usluga, medicinskih i zubarskih, te zanati osobnih usluga kao: frizeri, pedikeri, kozmetičari, fotografi, kopiraonice, čistionice itd.
Kao političko središte županije Krapina ima povijesnu utemeljenost. Županija Krapinska (comitatus crappinensis) spominje se već u povelji Herceg Bele 1222. godine, gdje se imenuje i Petar, knez iz Krapine, kao glava hrvatske plemenske župe (Petar „comes de Crapuna“) Hrvatsko – Ugarski kralj Sigismund 1399. godine uz posjed gradu Krapini (Castrum Carpone) dodijelio je poglavaru grada i titulu Velikog župana zagorskog. Za banovanja Ivana Draškovića u Krapini je zasjedalo na prijelazu iz XVI. u XVII. stoljeće et hrvatskih Sabora. Otac domovine Ante Starčević i biskup Juraj Strossmayer u Krapini su potpisali politički sporazum u interesu Hrvatske. Danas je Županija Krapinsko – zagorska teritorijalna jedinica uprave i samouprave koja pokušava politički objediniti sva mjesta Hrvatskog zagorja, ne uskraćujući autonomiju ni jednom mjestu, ali kojoj je cjelina regije negdje iznad samih dijelova, kojoj je „Zagorje u srcu“.
U Zagorje je najljepše doći u jesen kada su dani jasni, nebo modro, šume zlatne … Vidljivost je tada najljepša. S nekog od brda ugledat ćete talasanje zelenih, smeđih, žutih i modrih boja, bijele puteve kako radosno, izlazeći iz sela, uviru u šumama ili nekim drugim zakucima gdje ih se više ne može pogledom slijediti; vidjet ćete kuće razasute po brežuljcima, stoku na ispaši. Iz vinograda vjetar će donijeti miris grožđa, iz voćnjaka miris jabuka. U šumama će uskoro biti zrelih kestena.
Gledajući Zagorje s jednog od vrhunaca, barem na tren, osjetit ćete se poput Stvoritelja kada je s radošću stvarao svijet i „sva zla, nevolje i sumnje, odjednom postat će sasvim male … „ (Cesarić). Jesu li zagorske kapele zbog toga na najvišim vrhuncima?
