Nakon završetka Drugog svjetskog rata zarobljeni hrvatski vojnici i civili prolazili su maceljskom dolinom svoj Križni put od Bleiburga prema Krapini i Zagrebu, nadajući se povratku svojim domovima. Tijekom svibnja i lipnja 1945. partizani su u maceljskim šumama pobili preko deset tisuća zarobljenih vojnika i civila, žena i djece.
Maceljska šuma je nakon toga proglašena Titovim lovištem. U vrijeme komunizma od 1945. do 1990. ovamo se nije smjelo pristupiti, a ni o njima govoriti. No, ove zločine hrvatski narod nikada nije zaboravio.
Nakon obnove Hrvatske države 1990. počelo se javno o ovim zločinima govoriti. Zagrebački nadbiskup i kardinal Franjo Kuharić prvi puta je služio svetu misu na lokalitetu Lepa Bukva 9. lipnja 1991. za sve maceljske žrtve i sve žrtve Križnoga puta. Godine 1992. pri Saboru Republike Hrvatske je utemeljena Komisija za ispitivanje žrtava rata i poraća. Ova komisija je 1992. otvorila u maceljskoj šumi 23 jame iz kojih su izvađene 1163 žrtve. Preko stotinu grobišta u maceljskim šumama još nije otvoreno. 22. listopada 2005. priređen je u Maclju svečani ukop maceljskih žrtava te u spomen-grobnicu položeno 1163 žrtve, među kojima 21 svećenik, franjevac i bogoslov. Ovo je najveća grobnica u Republici Hrvatskoj, a Maceljska šuma je najveće mučilište i grobište.
Započela je i izgradnja spomen-crkve Muke Isusove na spomen žrtvama Križnog puta. Crkva je svečano blagoslovljena 3. lipnja 2007. Od 1991. svake godine na prvu nedjelju mjeseca lipnja služi se svečana spomen-misa za maceljske žrtve i sve žrtzve Križnog puta.
Očekuje se da će Maceljska gora zbog spomeutih događaja biti proglašena spomen-područjem kao simbol svih žrtava rata i poraća u Republici Hrvatskoj.
